Kada odem jednog dana
Volio bih leći
Pored djedova
Koje nikad ne upoznah
Prah naš da počiva
U sjeni planine
Uz rijeku ponornicu
U podzemni svijet što teče
Kada odem jednog dana
Želio bih da me se sjete –
Živio jednom čovjek
Slučajno rođen u mračnoj zemlji
Plemena mračnih
Ne pripadaše on ni jednom plemenu posebno
Više na papiru
Sanjao je neko bolje vrijeme
I zvijezde daleke
Kada odem jednog dana
U svemiru zasjat će neka nova zvijezda
Možda u očima mojim ostane njena svjetlost zapisana
Ili u plamenu njenom nestanu moje umorne oči
Marko Ćurčić