***
Zamisli ulicu
kojom se ne kotrlja lopta
već očaj u velikim kuglama se valja
Zamisli djecu
što mržnjom dojena stražare
na imaginarnim bedemima grada
*
Mene te slike sjećaju na putovanja
Na prašnjave autobuse
I rijetke suputnike
Na ranjene duše
i srušene gradove
Sjećaju me na:
Povorke prosjaka
Bogalje
Skupe automobile
Pijanke i tužaljke
I shvati ovo kao protest
vječitoj ljudskoj gluposti
U kojoj će se mnogi prepoznati
Zamisli prijatelju, nas stoljeća odvajaju
A opet tvoje je vrijeme toliko slično mojem vremenu
Krvnici se u vremenu i prostoru ne mijenjaju
A mi prijatelju, mijenjamo li se mi ?
I ti poput mene
molitve zvijezdama pred počinak šalješ
I ja poput tebe
razgovaram sa brdima
Pružaš im širom raširene ruke
Poput kolosa gazim poljima
Piješ vodu sa izvora
Radujem se
Smiješ se
Sanjam
Sanjaš
Živim
Živiš
Ogledam se u rijekama
Ponireš sa njima
Vraćamo se jedan drugom u mislima
Čvrsto vezani najfinijim nitima
Marko Ćurčić